Drama u tri čina
Vojo Mlaki, Nidžo Mrgud, Boris Šminka, Dinča Grand, Vojo II Silni, ne narode to nisu štrumfovi nego podjela uloga u novom tragikomičnom komadu "Kako sam sistematično uništen od idiota". Scenario tanak, režija već vidjena u mnogim melodramama u 90-im a statisti kao u svim našim filmovima ili ginu ili umiru od gladi ali sa osmjehom. Bez ironije molim ipak nisu oni krivi što predstava traje nešto kraće nego što su se oni nadali, onaj Marti Misterija Ahtisari u zadnjem trenutku odlučio da producira seriju za mlade i naivne "šipak u akciji i šipak vam evo". Nevjerica na licu glumaca, pa kako da nam ukinu komad, pa baš smo dobro glumili, rodoljublje je bilo na visokom nivou, mimika lica i stav ponosnog Srbina zadovoljavaju svaki ukus od penzionersko utučenog do pionirsko razularenog. Vratite nam daske koje život znače. Ne možemo da živimo bez igre sa tudjim životima, nadama i snovima.
Kaskanje za svijetom
Vidim po komentarima da tema Visokog obrazovanja predstavlja trn u oku većini koja je odlučila da uradi nešto od svog života i pomogne ovoj državi na inteligentan način. Bojim se samo da znanja koja mi dobijamo na našim visokoškolskim ustanovama odavno ne predstavljaju ništa konkurentno svjetskim trendovima. Recimo u informatičkom smislu sve ono što sam ja učio na svom falultetu mogu da objesim mačku o rep i ispada da nakon završenog fakulteta treba da upišem još bezbroj microsoftovih, cisco i ne znam ti ja već kojih kurseva da bi bio obučen za ozbiljan rad. Laboratorije su nam neopremljene , profesori i dalje insistiraju na nekim teorijskim znanjima a praktičan rad je zanemaren ili ako već postoji orijentisan je na nebitne stvari. Gledajući ovdašnje oglase shvatam da za većinu softvera koji se traži u nekim jakim firmama nemam ni približna znanja da ne kažem da za pojedine nisam ni čuo. Kako onda većina ljudi iz moje struke koja ima sličan problem da se uopšte javi na konkurse a po nekoj logici stvari bi trebali po završenom fakultetu da budemo osposobljeni za veliki broj ozbiljnih poslova(pod tim ne smatram office kojeg još samo mi proučavamo na većini fakulteta). Žalosno je da najveća informatička znanja imaju entuzijasti koji nisu gubili vrijeme na studiranje nego su sami dovijajući se na razne načine (u prevodu ojadili mamu i tatu za kantu od pc) krenuli u istraživanje digitalnog svijeta. Većina tih klinaca imaju nažalost veća znanja od naših nabedjenih profesora koji su duboko zaglibili u živom blatu teorije i šuplje priče.
Čudo od škole
Ne znam koliko mladih ljudi na ovim prostorima RS i Srbije pokušava da dodje do diplome neke od nazovi visoko školskih ustanova ali znam da svaki moj pokušaj da dodjem do informacije koje u stvari zvanje daje pojedini univerzitet završava sa još većom konfuzijom u glavi. Batchlor, diplomirani, specijalista, magistar, master, marsovac itd više ni sam neznam koliko različitih titula i objašnjenja sam dobio od raznoraznih ovlaštenih tumača zakona. Svaka zabit ima svoj način i sistem bodovanja, nostrifiacije, tituliranja. Nevjerovatno kakav lov u mutnom i kakva kradja novca na nazovi legalan način. Zatim koji tip studiranja da odaberemo, državni u koji se kunu svi ovi koje odavno trese klimaks ili privatni koji sa druge strane postaje tip Plati, uživaj i nemoj puno da se sekiraš, sve ćemo mi za tebe da uradimo. Nije mi jasno da toliko nabedjenih intelektualaca ne može ili ne želi da koliko toliko sredi taj nesretni Zakon o visokom obrazovanju. Koliko mi je poznato hrvati i Slovenci su to uradili na vrlo jednostavan način i ne vidim problem u tome da prepišemo njihov zakon ako već nismo toliko pametni da definišemo svoj.
Veliki i mali
Nije lijepo na svijetu biti sam. Stariji brat i mnogo dobrih prijatelja uvijek dobro dodje kada zagusti ali zauzvrat i društvu i rodbini se ponekad moraju polagati računi. Nebeski narod opet nikako da odluči kojem jatu da se privoli. Moramo da shvatimo da u ovoj ljubavnoj vezi svega ima osim ljubavi. Novac, lova, keš, pa otvorite se ljudi više, svijet reaguje samo na zelenilo ili eventualno crnilo mislim naftu pa sad kad znate ,tu lovu koju trpate u svoje dzepove (političke džepove) prelijte malo u senat "dragih" nam zemalja pa da vidite kako ljubav cvjeta. Svi vole da im se titra ali i tu treba biti majstor i ugledati se na pojedine evropske zemlje koje po prirodnim resursima i bogatstvu nisu ni blizu ovim našim prostorima a opet pametnom politikom pod kojom ne smatram vječito kontriranje, pametovanje, i tjeranje kaprica a naravno ne ni stalno odobravanje i klimoglav, uspijevaju da izvuku maksimum od svjetskih silnika. Treba da se manemo podjela na lijeve i desne, radikalne i demokratske, pametne i glupe, urbane i ruralne i da sve svoje potencijale usmjerimo samo ka jednom cilju, cilju opstanka. Mudrost je sada potrebna i ako ima mudrih pomagajte.
Srbovanje
Srbi. Nebeski narod. Mora da previše lebdimo kada svi pokušavaju da nam potkrešu krila.Ovi AMERIČKI štakori kao da se utrkuju sa svojim EVROPSKIM poltronima u maltretiranju ovo nesretnika što živi na ukletom Balkanu. Ne mogu da vjerujem da je sada glavna priča u svijetu bazirana na nekoliko razlupanih prozora na mrskim nam ambasadama a u to isto vrijeme dušebrižnici nam otimaju 15% teritorije. Sa druge strane to je najvjerovatnije još jedna izgubljena bitka koju moramo da vodimo da sačuvamo i ovo malo obraza što nam je ostalo. Mogu samo da zamislim kako se osjećaju ti ljudi koji sada treba da žive na tom ukletom Kosovu. "Mi volimo Srbe i pomoćemo im da što prije nestanu sa lica zemlje" reče Milosrdni anđeo i nastavi da pali čvrge malom Borisu, Voji, Šekiju i molim vas nemojte da plačete ,to je dobro za vas .Hematomi su poželjni kod Srba ,oni vole kad imaju migrene. Shvatam ja da nas svi vole i da žele da uđemo u Jevropu ali bojim se da ove čvrge mnogo bole, nešto im je mnogo ogrubjeo ovaj srednjak pa tuku nemilice. Ali imam ja rješenje da nabavimo Titov šljem pa nek zvoni, makar ne boli.