Rijetka ptica Dodo i njegovo veličanstvo Šmrki
Gledajući ječerašnji tv duel između Dodika i Čede ne mogu da se otmem utisku da je Čedica uspio da nadmaši Dodika jedino u galami i iznošenju jalovih dnevno političkih floskula bez ikakvih činjenica kojim bi potkrijepio svoje u najmanju ruku bolesne i žalosne stavove. Zasnivati stav, da Republika Srpska ne treba da postoji zbog zločina u Srebrenici, je u najmanju ruku diletantski stav jednog vrlo politički neobrazovanog čovjeka, jer po tom ne bi trebala da postoji ni jedna država koja je u svojoj bližoj ili daljoj budućnosti vodila ratove i vršila zločine. Po tome ni Bosna ne treba da postoji zbog Bratunca, sarajevskih kazamata, Sanskog Mosta, Hrvatske ne bi trebalo biti na mapi planete zbog Jasenovca i etničkog čišćenja 250000 Srba, a o Švabama i njihovom istorijskom nasljeđu nebi ni komentarisao. Izjednačavati izjavu Dodika da je u Srebrenici izvršen genocid sa izjavom da je sav narod Republike Srpske, uključujući i svoju bližu rodbinu genocidan, ukazuje na kompletno odsustvo razuma i bilo kojeg vida nacionalne svijesti. Spominjanje heroja iz Trebinja koji je izgubio glavu spašavajući drugo ljudsko biće, zatim spominjanje Karadžića koji je u Hagu i njegovog ordenja su u najmanju ruku čudni i u nikakvoj vezi sa temom duela. Dodik koji je poznat kao političar koji često svojim sirovim nastupom pokušava da pridobije javno mijenje ovaj put nije uspio jer nastup Čedice je bio vrhunac demagogije. Čeda sam priznaje da ne poznaje političku scenu i stanje na terenu u BiH ali ga to ne ometa da iznosi toliko zlobne stavove da u tome prevazilazi i najveće islamske nacionaliste. Šta reći o čovjeku kojeg u sopstenoj državi mora svakodnevno čuvati desetak tjelohranitelja a nije ni presjednik ni neka bitna ličnost. Dodik me je iznenadio svojom mirnoćom jer je potrebno imati puno strpljenja i samokontrole da se provede i 5 minuta u istoj prostoriji sa tom količinom zlobe i mržnje prema sopstvenom narodu. Nadam se da Čedica na ovim izborima neće preći cenzus jer sve preko 1% osvojenih glasova je velika sramota za srpski rod i Srbiju. Srbi dođite pameti i ne dozvolite da ovakvi kvazi likovi i političke kreature vode Srbiju u bolje sutra jer bojim se da nam ne gine provalija, jad i čemer. Čovjek kojem je draži sarajevski Mujo i splitski Ivo od banjalučkog Milorada je...... zaključite sami.
Životinjsko carstvo
Gledam i nevjerujem. Visoki dom gdje obitavaju razne vrste rijetkih zvijerki raspravlja o sudbini jedne troglave napaćene životinjske zajednice. Svaka glava vodi svoju politiku dok želudac krči li krči. Hoćemo li u Evropu, Rusiju, Džamahiriju,prvobitnu zajednicu ili na planetu majmuna na kojoj ne uspijevaju banane, nego voće o kojem moramo donijeti tek zakon sa naravno beskonačno mnogo amandmana koje normalno niko neće pročitati jel što gubiti vrijeme na besmislena bulažnjenja, Odlučuje gomila drekavaca, koji nažalost, nemaju funkciju da upozore na opasnost nego da je vještački stvaraju. Kolika banana treba da zadovolji majmuna u klupi, a kolika orangutana u vrhovnom vijeću primata. Ne zna se ali uvijek postoji neki gorilko ustreptalog srca koji želi da ponudi velikodušno dio svoga plijena nemoćnim, naravno sa naglaskom na svojoj dobroti , i sa tablom stranke na junačkim grudima, strogo da se zna iz kojeg dijela prašume dobročinitelj dolazi. Osnovica je toliko, paušal ovoliko, dnevnice mizerne, avi što pitate sram vas bilo, pa zar ta sitnica od pet tona banana na mjesečnom nivou može d zadovolji jednog jedrog Ćitu, Ćitu ili Ćitu da ne bude zabune isto se pišu ali različito izgovaraju(meko č i tvrdo ć). Džungla je uzavrela i zasjeda već 5 godina o tome da li šakali, hijene ili štakori (lafovi su već odavno izumrla vrsta) treba da zavode red u džungli.Ko god da bude zavodio, zečevi će stradati ali ko im je kriv što su zečevi pa se boje sopstvene sijenke. Naravno jedina tačka dnevnog reda oko koje se svi usaglase bez obzira na boju, vrstu krzna i način ishrane je plata. Samo nek je obilno, a vala, pa nismo ludi da na sebi zakidamo. Ipak da ne bi bilo sumnjivo i da se ovce nebi puno puntale, malo ćemo se raspravljati, namjestiti mudro-svetačko -filozofske face pa će nam sve biti oprošteno pod plaštom velikog znanja i mudrosti a poslije zajedno na jagnjeće koljenice, zečiji paprikaš, svinjski file. Diskusija,replika, krivi navod, amndman,krivi Stojko, izvini Stojko, mislio sam na Hasu, a onaj Mate je posebna cvjećka, što naravno nema nikakve veze sa dnevnim redom, ali koga još briga šta mi trabunjamo kad trava raste, sva sreća proljeće nastupa, padavine su obilne, ispaša će biti na nivou. U red penzioneri, trudnice, ratni vojni invalidi, radnici na crno i ostali koji nemaju kestanja u džepu i masla na guzici kratak je period blagostanja, u djetelini ima mnogo više vitamina nego u engleskoj travi, a vala i domaća je. Pasimo domaće, možda malo kisi ali neboj te se , začina ima na pretek, ovi nam redovno zabibere.
Degradacija prosvjete
Sticajem okolnosti radim kao profesor u jednoj srednjoškolskoj ustanovi i svjedok sam nevidjenog ponižavanja i degradacije profesorske profesije u istoriji. Svjestan sam da je prosvjeta uvijek kaskala za ostalim budžetskim korisnicima po pitanju plata ali ovo što se sada dešava spada pod domen naučne fantastike. Kerovođa u policiji ima veću platu od asistenta na fakultetu. Medicinska sestra ima istu platu kao doktor asistent na fakultetu. Da nije žalosno bilo bi smješno. Prije samo mjesec, dva, obećano je da jedino plate u prosvjeti mogu da rastu do kraja godine ali ne leži vraze povećaše se u prvih mjesec dana svima osim prvonavedenim nesrećnicima. Što je najsmješnije niko u narodu ne komentariše policiju, zdravstvo,vojsku, Političare, već jedino prosvjetu koja je od ovih svih bogom danih i napravila to što jesu ,odnosno dala im diplome i hljeb u ruke. Daleko od toga da je prosvjeta bajna i bezgrešna, da nema propusta u radu i organizaciji, da ne vlada mito i korupcija ali sve to proističe iz samih uslova za rad i nemogućnosti da se od svog poštenog rada normalno egzistira. Pri pomenu prosvjete jedino što možete čuti je raspust od tri mjeseca , slobodna subota i nedjelja, nerad, djeca koja izlaze iz škola bez adekvatnog znanja. Naravno ništa od toga nije istina i svaki taj koji spomene te argumente treba ga smjestiti sa 30 mladih individua sa svim njihovim adolescentnim demonima ,da im objasni kako je more slano.Jedino što prosvjeta traži je da se prestane sa srozavanjem ovog časnog i teškog zanata koji u normalnim državama predstavlja stub društva i da jednom za svagda ovaj nesretni narod shvati da bez normalnog i kvalitetnog školstva nema ni prosperiteta ni bolje budućnosti.
Politika i nauka
Uvijek me je interesovalo kakav profil i kakve karakterne osobine mora imati političar. Tvrdim da čim čovjek pomisli na bavljenje politikom iz bilo kog cilja pa makar i najhumanijeg treba odmah pristupiti njegovom smještanju iza rešetaka uz nužno nježno milovanje pendrekom po bubrežnjaku. Ne postoji pošten političar, to je mit kojeg su izmislili lezilebovići i lukavi pričolozi koji su nesposobni za bilo kakav smislen i opšte društveno koristan rad. Posebno se razočaram kad vidim silne titule i "naučne" radnike kako lome maglu preko koljena u skupštini. Pa kad se bave naučnim radom kad većinu vremena provode u beskrajnom umlaćivanju kotleta i propupalih sekretarica po mračnim holovima. Znam da je ljepše prodavati šatrologiju nego visiti danima i godinama u oronulim laboratorijama pokušavajući smisliti nešto što u stvarnom životu ima neku svrhu i primjenu. Ljudi pa ne morate ići u školu 20 godina da bi bili u politici. Sve što vam je potrebno je čelični želudac, veoma elastičan jezik po mogućnosti prljav do zla boga, odsustvo morala i mnogo zašiljeni laktovi, da ne zaboravim kvalitetna obuća da ne propušta dok budete gazili po ljudskim glavama. Svaki obrazovan čovjek je veoma skupa roba koja državu košta veliki iznos novca i degutantno je da u trenutku kad državi treba da vrate ono što je u njih uloženo oni odluče da pogaze sva moralna načela koja su imali i krenu putem slave, moći i besplatnog medijskog eksponiranja (da ne bude zablude nemam ništa protiv slave tipa "Nobelova nagrada za matematiku" ali nažalost takva slava kvazi naučnike ne interesuje jer za nju treba mnogo, previše znoja i znanja da se prolije a političare stvarni rad ne interesuje, da ne kažem da se oni gnušaju kičmanja).
Drama u tri čina
Vojo Mlaki, Nidžo Mrgud, Boris Šminka, Dinča Grand, Vojo II Silni, ne narode to nisu štrumfovi nego podjela uloga u novom tragikomičnom komadu "Kako sam sistematično uništen od idiota". Scenario tanak, režija već vidjena u mnogim melodramama u 90-im a statisti kao u svim našim filmovima ili ginu ili umiru od gladi ali sa osmjehom. Bez ironije molim ipak nisu oni krivi što predstava traje nešto kraće nego što su se oni nadali, onaj Marti Misterija Ahtisari u zadnjem trenutku odlučio da producira seriju za mlade i naivne "šipak u akciji i šipak vam evo". Nevjerica na licu glumaca, pa kako da nam ukinu komad, pa baš smo dobro glumili, rodoljublje je bilo na visokom nivou, mimika lica i stav ponosnog Srbina zadovoljavaju svaki ukus od penzionersko utučenog do pionirsko razularenog. Vratite nam daske koje život znače. Ne možemo da živimo bez igre sa tudjim životima, nadama i snovima.
Kaskanje za svijetom
Vidim po komentarima da tema Visokog obrazovanja predstavlja trn u oku većini koja je odlučila da uradi nešto od svog života i pomogne ovoj državi na inteligentan način. Bojim se samo da znanja koja mi dobijamo na našim visokoškolskim ustanovama odavno ne predstavljaju ništa konkurentno svjetskim trendovima. Recimo u informatičkom smislu sve ono što sam ja učio na svom falultetu mogu da objesim mačku o rep i ispada da nakon završenog fakulteta treba da upišem još bezbroj microsoftovih, cisco i ne znam ti ja već kojih kurseva da bi bio obučen za ozbiljan rad. Laboratorije su nam neopremljene , profesori i dalje insistiraju na nekim teorijskim znanjima a praktičan rad je zanemaren ili ako već postoji orijentisan je na nebitne stvari. Gledajući ovdašnje oglase shvatam da za većinu softvera koji se traži u nekim jakim firmama nemam ni približna znanja da ne kažem da za pojedine nisam ni čuo. Kako onda većina ljudi iz moje struke koja ima sličan problem da se uopšte javi na konkurse a po nekoj logici stvari bi trebali po završenom fakultetu da budemo osposobljeni za veliki broj ozbiljnih poslova(pod tim ne smatram office kojeg još samo mi proučavamo na većini fakulteta). Žalosno je da najveća informatička znanja imaju entuzijasti koji nisu gubili vrijeme na studiranje nego su sami dovijajući se na razne načine (u prevodu ojadili mamu i tatu za kantu od pc) krenuli u istraživanje digitalnog svijeta. Većina tih klinaca imaju nažalost veća znanja od naših nabedjenih profesora koji su duboko zaglibili u živom blatu teorije i šuplje priče.
Čudo od škole
Ne znam koliko mladih ljudi na ovim prostorima RS i Srbije pokušava da dodje do diplome neke od nazovi visoko školskih ustanova ali znam da svaki moj pokušaj da dodjem do informacije koje u stvari zvanje daje pojedini univerzitet završava sa još većom konfuzijom u glavi. Batchlor, diplomirani, specijalista, magistar, master, marsovac itd više ni sam neznam koliko različitih titula i objašnjenja sam dobio od raznoraznih ovlaštenih tumača zakona. Svaka zabit ima svoj način i sistem bodovanja, nostrifiacije, tituliranja. Nevjerovatno kakav lov u mutnom i kakva kradja novca na nazovi legalan način. Zatim koji tip studiranja da odaberemo, državni u koji se kunu svi ovi koje odavno trese klimaks ili privatni koji sa druge strane postaje tip Plati, uživaj i nemoj puno da se sekiraš, sve ćemo mi za tebe da uradimo. Nije mi jasno da toliko nabedjenih intelektualaca ne može ili ne želi da koliko toliko sredi taj nesretni Zakon o visokom obrazovanju. Koliko mi je poznato hrvati i Slovenci su to uradili na vrlo jednostavan način i ne vidim problem u tome da prepišemo njihov zakon ako već nismo toliko pametni da definišemo svoj.
Veliki i mali
Nije lijepo na svijetu biti sam. Stariji brat i mnogo dobrih prijatelja uvijek dobro dodje kada zagusti ali zauzvrat i društvu i rodbini se ponekad moraju polagati računi. Nebeski narod opet nikako da odluči kojem jatu da se privoli. Moramo da shvatimo da u ovoj ljubavnoj vezi svega ima osim ljubavi. Novac, lova, keš, pa otvorite se ljudi više, svijet reaguje samo na zelenilo ili eventualno crnilo mislim naftu pa sad kad znate ,tu lovu koju trpate u svoje dzepove (političke džepove) prelijte malo u senat "dragih" nam zemalja pa da vidite kako ljubav cvjeta. Svi vole da im se titra ali i tu treba biti majstor i ugledati se na pojedine evropske zemlje koje po prirodnim resursima i bogatstvu nisu ni blizu ovim našim prostorima a opet pametnom politikom pod kojom ne smatram vječito kontriranje, pametovanje, i tjeranje kaprica a naravno ne ni stalno odobravanje i klimoglav, uspijevaju da izvuku maksimum od svjetskih silnika. Treba da se manemo podjela na lijeve i desne, radikalne i demokratske, pametne i glupe, urbane i ruralne i da sve svoje potencijale usmjerimo samo ka jednom cilju, cilju opstanka. Mudrost je sada potrebna i ako ima mudrih pomagajte.
Srbovanje
Srbi. Nebeski narod. Mora da previše lebdimo kada svi pokušavaju da nam potkrešu krila.Ovi AMERIČKI štakori kao da se utrkuju sa svojim EVROPSKIM poltronima u maltretiranju ovo nesretnika što živi na ukletom Balkanu. Ne mogu da vjerujem da je sada glavna priča u svijetu bazirana na nekoliko razlupanih prozora na mrskim nam ambasadama a u to isto vrijeme dušebrižnici nam otimaju 15% teritorije. Sa druge strane to je najvjerovatnije još jedna izgubljena bitka koju moramo da vodimo da sačuvamo i ovo malo obraza što nam je ostalo. Mogu samo da zamislim kako se osjećaju ti ljudi koji sada treba da žive na tom ukletom Kosovu. "Mi volimo Srbe i pomoćemo im da što prije nestanu sa lica zemlje" reče Milosrdni anđeo i nastavi da pali čvrge malom Borisu, Voji, Šekiju i molim vas nemojte da plačete ,to je dobro za vas .Hematomi su poželjni kod Srba ,oni vole kad imaju migrene. Shvatam ja da nas svi vole i da žele da uđemo u Jevropu ali bojim se da ove čvrge mnogo bole, nešto im je mnogo ogrubjeo ovaj srednjak pa tuku nemilice. Ali imam ja rješenje da nabavimo Titov šljem pa nek zvoni, makar ne boli.