Ponedeljak, April 07, 2008
Životinjsko carstvo
Gledam i nevjerujem. Visoki dom gdje obitavaju razne vrste rijetkih zvijerki raspravlja o sudbini jedne troglave napaćene životinjske zajednice. Svaka glava vodi svoju politiku dok želudac krči li krči. Hoćemo li u Evropu, Rusiju, Džamahiriju,prvobitnu zajednicu ili na planetu majmuna na kojoj ne uspijevaju banane, nego voće o kojem moramo donijeti tek zakon sa naravno beskonačno mnogo amandmana koje normalno niko neće pročitati jel što gubiti vrijeme na besmislena bulažnjenja, Odlučuje gomila drekavaca, koji nažalost, nemaju funkciju da upozore na opasnost nego da je vještački stvaraju. Kolika banana treba da zadovolji majmuna u klupi, a kolika orangutana u vrhovnom vijeću primata. Ne zna se ali uvijek postoji neki gorilko ustreptalog srca koji želi da ponudi velikodušno dio svoga plijena nemoćnim, naravno sa naglaskom na svojoj dobroti , i sa tablom stranke na junačkim grudima, strogo da se zna iz kojeg dijela prašume dobročinitelj dolazi. Osnovica je toliko, paušal ovoliko, dnevnice mizerne, avi što pitate sram vas bilo, pa zar ta sitnica od pet tona banana na mjesečnom nivou može d zadovolji jednog jedrog Ćitu, Ćitu ili Ćitu da ne bude zabune isto se pišu ali različito izgovaraju(meko č i tvrdo ć). Džungla je uzavrela i zasjeda već 5 godina o tome da li šakali, hijene ili štakori (lafovi su već odavno izumrla vrsta) treba da zavode red u džungli.Ko god da bude zavodio, zečevi će stradati ali ko im je kriv što su zečevi pa se boje sopstvene sijenke. Naravno jedina tačka dnevnog reda oko koje se svi usaglase bez obzira na boju, vrstu krzna i način ishrane je plata. Samo nek je obilno, a vala, pa nismo ludi da na sebi zakidamo. Ipak da ne bi bilo sumnjivo i da se ovce nebi puno puntale, malo ćemo se raspravljati, namjestiti mudro-svetačko -filozofske face pa će nam sve biti oprošteno pod plaštom velikog znanja i mudrosti a poslije zajedno na jagnjeće koljenice, zečiji paprikaš, svinjski file. Diskusija,replika, krivi navod, amndman,krivi Stojko, izvini Stojko, mislio sam na Hasu, a onaj Mate je posebna cvjećka, što naravno nema nikakve veze sa dnevnim redom, ali koga još briga šta mi trabunjamo kad trava raste, sva sreća proljeće nastupa, padavine su obilne, ispaša će biti na nivou. U red penzioneri, trudnice, ratni vojni invalidi, radnici na crno i ostali koji nemaju kestanja u džepu i masla na guzici kratak je period blagostanja, u djetelini ima mnogo više vitamina nego u engleskoj travi, a vala i domaća je. Pasimo domaće, možda malo kisi ali neboj te se , začina ima na pretek, ovi nam redovno zabibere.